Napuštena košarica nije misterij psihologije. Često je običan dizajn i obično programiranje. Cijena na listingu nije cijena na kraju. Dostava se pojavi kao iznenađenje. Traži se račun prije nego što je čovjek siguran da uopće kupuje. Na mobitelu gumb „platite“ je ispod folda, a tipkovnica prekriva polje.
Izrada webshopa se u ponudama slika kroz katalog i boje. Prodaja se događa u checkoutu. Ako tamo izgubite čovjeka, katalog je bio izlog u koji se ušlo i izašlo s praznim rukama.
Što checkout mora reći prije kartice
Koliko košta dostava, kad otprilike stiže, može li se platiti pouzećem, što je s povratom. Hrvatski kupac to pita jer je naučen na iznenađenja. Ako te rečenice držite za „stranicu uvjeta“, neće ih čitati. Treba ih vidjeti uz gumb.
Gost-kupnja nije lijenost. To je poštovanje. Račun možete tražiti, ali ne kao ulaznicu. Ako netko već ima račun, neka se prijavi. Ako nema, neka plati. Kasnije mu možete ponuditi lozinku. Obrnuto je lijevak s čepom.
Forme koje ne ispitiju, nego pomažu
Jedno polje, jedna greška, ljudski jezik. „Unesite poštanski broj“ je jasnije od „invalid zip“. Autocomplete za adresu štedi živce i smanjuje pakete koji se vraćaju. PDV i OIB za tvrtke neka budu tu, ali neka ne stoje na putu fizičkoj osobi.
Payment gateway mora biti uredan, to je higijena. Povjerenje je šire: https, jasno tko prodaje, hrvatski kontakt, korak koji ne izgleda kao da ste napustili shop. Ako se dizajn checkouta raspadne u bijeli default banke bez vašeg brenda, dio ljudi će misliti da su zalutali.
Što mjeriti prije nego mijenjate cijeli shop
Gdje točno odustaju — listing, košarica, podaci, plaćanje. Ako padaju na dostavi, ne trebate novi vizual. Trebate brojke i rečenicu. Ako padaju na mobitelu, a desktop prolazi, trebate prste i veličinu gumba, ne novu ilustraciju. Checkout se popravlja kao proces, ne kao kampanja.